{"id":79,"date":"2023-07-10T10:31:09","date_gmt":"2023-07-10T10:31:09","guid":{"rendered":"https:\/\/spc-virovitica.com\/?p=79"},"modified":"2023-07-12T09:44:57","modified_gmt":"2023-07-12T09:44:57","slug":"sveti-apostoli-petar-i-pavle-petrovdan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/spc-virovitica.com\/?p=79","title":{"rendered":"Sveti apostoli Petar i Pavle &#8211; Petrovdan"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>12. Jula po novom kalendaru (29. Juna po starom kalendaru)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Sveti apostol Petar.<\/strong>&nbsp;Sin Jonin, brat Andreje prvozvanog, iz plemena Simeonova, iz grada Vitsaide. Bio je ribar, i najpre se zvao Simonom, no Gospod je blagozvoleo nazvati ga Kifom, ili Petrom (Jn 1, 42). On je prvi od u\u010denika jasno izrazio veru u Gospoda Isusa rekav\u0161i:&nbsp;<em>&#8220;Ti si Hristos, Sin Boga \u017eivoga&#8221;<\/em>&nbsp;(Mt 16, 16). Njegova ljubav prema Gospodu bila je velika, a njegova vera u Gospoda postepeno se utvr\u0111ivala. Kada je Gospod izveden na sud, Petar Ga se tri puta odrekao, no samo jedan pogled u lice Gospoda &#8211; i du\u0161a Petrova bila je ispunjena stidom i pokajanjem. Posle silaska Svetoga Duha Petar se javlja neustra\u0161ivim i silnim propovednikom Jevan\u0111elja. Posle njegove jedne besede u Jerusalimu obratilo se u veru oko tri hiljade du\u0161a. Propovedao je Jevan\u0111elje po Palestini i Maloj Aziji, po Iliriku i Italiji. \u010cinio je mo\u0107na \u010dudesa: le\u010dio je bolesne, vaksrsavao mrtve; \u010dak i od senke njegove isceljivali su se bolesnici. Imao je veliku borbu sa Simonom Volhom, koji se izdavao za boga, a u stvari bio je sluga satanin. Najzad ga je posramio i pobedio. Po zapovesti opakoga cara Nerona, Simonovog prijatelja, Petar bi osu\u0111en na smrt. Postaviv\u0161i Lina za episkopa u Rimu i posavetovav\u0161i i ute\u0161iv\u0161i stado Hristovo, Petar po\u0111e radosno na smrt. Vide\u0107i krst pred sobom, on umoli svoje d\u017eelate, da ga raspnu naopako, po\u0161to smatra\u0161e sebe nedostojnim da umre kao i Gospod njegov. I tako upokoji se veliki sluga velikog Gospodara, i primi venac slave ve\u010dne (v. 16. januar).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Sveti apostol Pavle.<\/strong>&nbsp;Rodom iz Tarsa, a od plemena Venijaminova. Najpre se zvao Savle, u\u010dio se kod Gamalila, bio farisej i gonitelj Hri\u0161\u0107anstva. \u010cudesno obra\u0107en u veru hri\u0161\u0107ansku samim Gospodom, koji mu se javio na putu za Damask. Kr\u0161ten od apostola Ananije, prozvat Pavlom i uvr\u0161\u0107en u slu\u017ebu velikih apostola. Sa plamenom revno\u0161\u0107u propovedao Jevan\u0111elje svuda od granica Arabije do \u0160panije, me\u0111u Jevrejima i me\u0111u neznabo\u0161cima. Dobio naziv apostola neznabo\u017eaca. Koliko su strahovita bila njegova stradanja, toliko je bilo njegovo nat\u010dove\u010dansko strpljenje. Kroz sve godine svog propovedanja on je iz dana u dan visio kao o jednom slabom kon\u010di\u0107u izme\u0111u \u017eivota i smrti. Po\u0161to je ispunio sve dane i no\u0107i trudom i stradanjem za Hrista, po\u0161to je organizovao crkvu po mnogobrojnim mestima, i po\u0161to je dostigao tu meru savr\u0161enstva, da je mogao re\u0107i:&nbsp;<em>&#8220;Ne \u017eivim ja nego Hristos \u017eivi u meni&#8221;<\/em>, tada je bio pose\u010den u Rimu, u vreme cara Nerona, kad i apostol Petar.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Naredni dan 13. jula (30.juna po starom) praznuje se<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Sabor svetih slavnih i svehvalnih apostola.<\/strong>&nbsp;Mada svaki od dvanaest velikih apostola ima svoj naro\u010diti dan praznovanja u godini, ipak je crkva odredila ovaj dan kao saborni praznik svih ukupno, i uz njih Pavla. Ovo su imena i ovo su dani posebnog praznovanja svete Dvanaestorice i kako je koji od ovih najsvetijih i najkorisnijih ljudi u istoriji sveta skon\u010dao svoj zemni \u017eivot:&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;1. Petar &#8211; 29. juna i 16. januara; &#8211; raspet naopako (naglava\u010dke);<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;2. Andrej &#8211; 30. novembra; &#8211; raspet;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;3. Jakov Zevedejev &#8211; 30. aprila; &#8211; pose\u010den;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;4. Jovan Bogoslov &#8211; 26. septembra i 8. maja; &#8211; upokojio se \u010dudesno;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;5. Filip -14. novembra; &#8211; raspet;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;6. Vartolomej &#8211; 11. juna i 25. avgusta; &#8211; raspet, pa oderan i pose\u010den;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;7. Toma &#8211; 6. oktobra; &#8211; izboden sa pet koplja;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;8. Matej Jevan\u0111elist &#8211; 16. novembra; &#8211; ognjem sa\u017ee\u017een;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;9. Jakov Alfejev &#8211; 9. oktobra; &#8211; raspet;<\/p>\n\n\n\n<p>10. Tadej (ili Juda Jakovljev) &#8211; 19. juna; &#8211; raspet;<\/p>\n\n\n\n<p>11. Simon Zilot &#8211; 10. maja; &#8211; raspet;<\/p>\n\n\n\n<p>12. Matija &#8211; 9. avgusta; &#8211; kamenovan, pa mrtav pose\u010den sekirom;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&#8211; &nbsp; Pavle &#8211; 29. juna; &#8211; pose\u010den.<\/p>\n\n\n\n<p>U sinaksaru Carigradske Crkve danas se praznuje ne samo sabor Svete Dvanaestorice, nego i Svete Sedamdesetorice Apostola (koji se ina\u010de praznuje 4. januara).<\/p>\n\n\n\n<p><em>Izvod iz: Ohridski prolog, Sveti vladika Nikolaj Velimirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong><em>Tropar gl.4.:<\/em><\/strong><em>&nbsp;Prvoprestolnici Apostola i u\u010ditelji Vaseljene, molite Gospoda svih, da daruje mir Vaseljeni i du\u0161ama na\u0161im veliku milost.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u017dITIJE, PODVIZI I STRADANJE SVETOG SLAVNOG I SVEHVALNOG VRHOVNOG APOSTOLA PETRA<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sveti apostol Petar, koji se pre apostolstva zvao Simon, beja\u0161e rodom Jevrejin, sin Jonin, iz plemena Simeonova, brat svetog apostola Andreja Prvozvanog, iz malog i neznatnog galilejskog gradi\u0107a Vitsaide u Palestini. O\u017eenjen \u0107erkom Aristovula, brata svetog apostola Varnave, on sa njom ima\u0111a\u0161e jednog sina i jednu k\u0107er. Simon be\u0161e \u010dovek nepismen, ali prostodu\u0161an i bogoboja\u017eljiv, dr\u017eao je zapovesti Gospodnje i hodio pred Gospodom bez mane u svima delima svojim. Po zanimanju on be\u0161e ribar; i kao \u010dovek siromah, on trudom ruku svojih zara\u0111iva\u0161e hranu ku\u0107i svojoj, hrane\u0107i \u017eenu, decu, ta\u0161tu i starog oca svog Jonu.<\/p>\n\n\n\n<p>Brat Simonov Andreja, preziru\u0107i ta\u0161tinu i vrevu ovoga sveta, izabra sebi bezbra\u010dni \u017eivot, i oti\u0161av\u0161i k svetom Jovanu Krstitelju koji na Jordanu propoveda\u0161e pokajanje, postade njegov u\u010denik. Na re\u010d svetoga Jovana Andrej ga ostavi, i zajedno sa drugim u\u010denikom Krstiteljevim odlazi za Gospodom Hristom. Sutradan ujutro Andrej do\u0111e k svome bratu Simonu i dovede ga k Isusu. A Isus pogledav\u0161i na nj re\u010de:&nbsp;<em>Ti si Simon, sin Jonin; ti \u0107e\u0161 se zvati Kifa, \u0161to zna\u010di Petar<\/em>&nbsp;[Kifa je sirijska re\u010d i zna\u010di kamen; tako i gr\u010dka re\u010d Petar (\u03c0\u03b5\u03c4\u03c1\u03b1) zna\u010di kamen.] (Jn. 1, 41-42). Ali on jo\u0161 ne ostavlja\u0161e svoju ku\u0107u i zanimanje, zara\u0111uju\u0107i uku\u0107anima svojim ono \u0161to je potrebno, u \u010demu mu ponekad pomaga\u0161e i brat njegov Andrej zbog prestarelog oca; i to sve tako dokle obojica ne bi\u0161e pozvani od Gospoda na apostolstvo. Jednom, posle zatvaranja Jovana Krstitelja u tamnicu, Gospod Hristos idu\u0107i pokraj mora Galilejskog [Galilejsko More poznato je jo\u0161 pod imenom Tiverijadskog Mora ili Genisaretskog Jezera.] vide Petra i Andreja i pozva ih da idu za Njim. Poseti Gospod ubogi dom Petrov, i bolesnu od groznice ta\u0161tu njegovu isceli uzev\u0161i je za ruku (Mk. 1, 30). I od tada se sveti Petar ne odvaja\u0161e od Gospoda ve\u0107 neodstupno beja\u0161e uz Njega. Zajedno sa druga dva apostola, Jakovom i Jovanom, sveti apostol Petar se udostoji videti na Tavoru otkrivenu im slavu preobra\u017eenja Gospodnja i svojim u\u0161ima \u010duti glas Boga Oca koji s neba do\u0111e ka Gospodu Isusu.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Premda promisao Bo\u017eji dopusti da apostol Petar padne u trikratno odre\u010denje od Gospoda, ipak on istinskim pokajanjem i gorkim ridanjem ustade i popravi se, i udostoji se prvi od svih apostola videti Gospoda Hrista po vaskrsenju Njegovom, kao \u0161to o tome govori sveti evan\u0111elist Luka:&nbsp;<em>Vaistinu vaskrse Gospod, i javi se Simonu<\/em>&nbsp;(Lk. 24, 34). O tome pi\u0161e i sveti apostol Pavle, govore\u0107i:&nbsp;<em>Hristos ustade tre\u0107i dan po Pismu, i javi se Kifi, potom jedanaestorici&nbsp;<\/em>(1 Kor. 15, 4-5). Videv\u0161i Gospoda, sveti Petar se ispuni radosti neiskazane, i dobi od Njega milostivi opro\u0161taj svoga greha. Svoje ranije trikratno odre\u010denje od Gospoda on potpuno izgladi trikratnim ispovedanjem svoje ljubavi ka Gospodu.<\/p>\n\n\n\n<p>Po vaznesenju Gospoda na\u0161eg Isusa Hrista sveti Petar, kao vrhovni me\u0111u ravnim mu apostolima, bi prvi u\u010ditelj i propovednik, i za jedan \u010das ste\u010de Crkvi Hristovoj do tri hiljade du\u0161a (DAP 2, 14-41). Pored toga on se pokaza i kao izvanredan \u010dudotvorac. U Lidi, [Lida &#8211; grad u Palestini, blizu sada\u0161nje Ramle, nekada\u0161nje Arimateje.] na\u0161av\u0161i \u010doveka po imenu Eneja, koji ve\u0107 osam godina le\u017ea\u0161e uzet na odru, sveti Petar isceli ga re\u010dju, rekav\u0161i mu: &#8220;Eneja! isceljuje te Isus Hristos!&#8221; (DAP 9, 32-34). U Jopi [Jopa &#8211; jedan od najstarijih gradova Palestine, na severoisto\u010dnoj obali Sredozemnog Mora izme\u0111u Kesarije i Gaze.] on vaskrse umrlu devojku Tavitu (DAP 9, 36-42). No ne samo ruke i re\u010di svetog apostola Petra behu \u010dudotvorne, nego i sama senka njegova dava\u0161e isceljenja: tako da i po ulicama izno\u0161ahu bolesnike, i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad pro\u0111e Petar barem senka njegova osenila koga od njih (DAP 5, 15). A kada car Irod podi\u017ee ruke da mu\u010di crkvu vernih u Jerusalimu, on, pogubiv\u0161i Jakova brata Jovanova ma\u010dem, uhvati svetog Petra, okova ga u \u017eelezne lance i baci u tamnicu. No an\u0111eo Gospodnji no\u0107u mu razdre\u0161i okove i izvede iz tamnice (DAP 12, 1-10). Ovaj vrhovni apostol prvi otvori vrata vere neznabo\u0161cima, krstiv\u0161i u Kesariji rimskog kapetana Kornilija, po\u0161to je prethodno imao vi\u0111enje. Ova i mnoga druga dela svetog apostola Petra op\u0161irno su opisana u Evan\u0111elju i u Delima Apostolskim, koja se stalno \u010ditaju po crkvama. Zato nema potrebe da se ovde izla\u017ee iz Svetoga Pisma sve ono \u0161to se odnosi na svetog apostola Petra. To treba da je dobro poznato svima hri\u0161\u0107anima.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U to vreme Simon mag ve\u0107 be\u0161e uhva\u0107en od strane vojnika koji su ga gonili i doveden u Rim, da primi kaznu za svoja dela. Ali on tamo svojom \u010darobnja\u010dkom ve\u0161tinom pomra\u010di umove mnogih, i tako ih obmanu, da ne samo ne dobi kaznu nego ga \u0161tavi\u0161e mnogi stado\u0161e smatrati za boga. Ovaj prete\u010da Satane toliko zanese svojim \u010darobnja\u0161tvom samog cezara Klaudija, da njegova statuta bi izvajana i postavljena izme\u0111u dva mosta na Tibru sa natpisom: &#8220;Simonu, bogu svetome&#8221;.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U Rimu sveti apostol Petar na trgovima i po domovima svakodnevno propoveda\u0161e Jednog Boga Oca svemogu\u0107eg, i Jednog Gospoda Isusa Hrista Sina Bo\u017ejeg, Boga istinitog od Boga istinitog, i Jednog Duha Svetog, Gospoda \u017eivotvornog, i mnoge privu\u010de Hristovoj veri i izbavi ih svetim kr\u0161tenjem od idolopokloni\u010dke zablude. Vide\u0107i sve to, Simon mag ne hte da \u0107uti i da taji svoju zlobu protiv njega, jer smatra\u0161e za svoju sramotu propoved apostolovu, kojom se uni\u0161tava\u0161e slava njegova. I istinitom u\u010denju apostolovom stade mag otvoreno smetati svojim la\u017enim re\u010dima i delima, bestidno usred grada protivre\u010de\u0107i svetom Petru. I stvara\u0161e Simon mag pred narodom neke privide; i i\u0111ahu pred njim i za njim privi\u0111enja, za koja on govora\u0161e narodu da su to du\u0161e umrlih; i pokaziva\u0161e vaskrsle iz mrtvih gde mu se klanjaju kao bogu; i \u010dinja\u0161e da hromi hode i ska\u010du. No sve to ne be\u0161e stvarno ve\u0107 prividno, sli\u010dno mitolo\u0161kom Proteju koji je uzimao na sebe razne oblike: nekad se javljao sa dva lica, zatim, posle kratkog vremena, pretvarao se u kozu i u zmiju i u pticu, pa se onda upodobljavao ognju; jednom re\u010dju, uzimao je na sebe svakovrsne oblike, obmanjuju\u0107i budale. Me\u0111utim, dosta je bilo da veliki apostol Gospodnji samo pogleda na \u010dini Simonove, pa da svi prividi njegovi odmah i\u0161\u010deznu.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada sveti Petar doputova u Rim, i doznade da Simon naziva sebe Hristom i \u010dini pred ljudima mnoga \u010dudesa, raspali se revno\u0161\u0107u za istinitog Boga i uputi se k Simonovoj ku\u0107i. Pred vratima njegove ku\u0107e on zate\u010de gomilu ljudi koji mu branjahu da u\u0111e unutra. Tada ih sveti Petar upita: Za\u0161to mi ne date da u\u0111em kod varalice vra\u010dara? Oni mu odgovori\u0161e: On nije vra\u010dar ve\u0107 mo\u0107ni bog; on postavi stra\u017eu na vratima svojim znaju\u0107i pomisli ljudske. &#8211; Rekav\u0161i to, oni ukaziva\u0161e apostolu na crnoga psa koji je le\u017eao pred vratima i dodado\u0161e: Ovaj pas umrtvljuje sve koji smi\u0161ljaju nepravdu Simonu. Na to sveti Petar re\u010de: Ja istinu govorim o njemu, jer je Simon od demona. &#8211; Zatim, pri\u0161av\u0161i k psu, apostol re\u010de psu: Idi i reci Simonu: Petar, apostol Hristov, ho\u0107e da u\u0111e kod tebe.<\/p>\n\n\n\n<p>Pas ode i ljudskim govorom saop\u0161ti Simonu ono \u0161to mu Petar be\u0161e naredio. I svi koji vide\u0161e i \u010du\u0161e psa gde ljudskim jezikom govori zaprepasti\u0161e se. A Simon posla tog istog psa govore\u0107i mu: Neka Petar u\u0111e ovamo.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada sveti Petar u\u0111e, Simon stade u prisustvu Petra praviti \u010dini pred narodom. A sveti apostol silom Hristovom pokaza ve\u0107a \u010dudesa. Kakva upravo \u010dudesa? Od mnogih tih \u010dudesa jedno veliko \u010dudo spominje drevni crkveni istori\u010dar Grk Egezip, [Egezip je napisao delo: Spomenice (= \u03a5\u03c0\u03bf\u03bc\u03bd\u03b7\u03bc\u03b1\u03c4\u03b1), u pet knjiga, koje nije do\u0161lo do nas. Podatke o njegovom \u017eivotu i spisu, vrlo nepotpune, daje otac crkvene istorije Evsevije, episkop kesarijski. On saop\u0161tava da je Egezip bio hri\u0161\u0107anin od Jevreja, da je \u017eiveo u drugom veku, da je putovao u Korint i Rim, i vrlo dugo \u017eiveo tamo, sastaju\u0107i se sa mnogam episkopima i razgovaraju\u0107i sa njima o dogmatskim pitanjima. Egezip je umro za carovanja Komoda (180-192. god.).] koji je \u017eiveo oko apostolskog doba. Jednoj visokorodnoj udovici u Rimu, koja be\u0161e carskoga roda, umre sin u mladim godinama, i majka plaka\u0161e za njim neute\u0161no. Oni \u0161to je te\u0161ahu seti\u0161e se da su se u Rimu pojavili ljudi, Petar i Simon mag, koji mrtve vaskrsavaju; i odmah jedni pozva\u0161e k umrlome Petra a drugi Simona. Na mladi\u0107ev pogreb be\u0161e se sleglo mnogo uglednih ljudi i naroda. I sveti Petar re\u010de Simonu magu koji se zbog svoje mo\u0107i gordo dr\u017ea\u0161e pred celim narodom: Ko od nas vaskrsne ovog mrtvaca, njegovo se u\u010denje ima priznati kao istinito.<\/p>\n\n\n\n<p>Narod s pohvalom prihvati Petrovu re\u010d. A Simon, uzdaju\u0107i se u svoju \u010darobnja\u010dku ve\u0161tinu, re\u010de k narodu:&nbsp;<em>Ako ja vaskrsnem mrtvaca, ho\u0107ete li ubiti Petra?&nbsp;<\/em>&#8211;&nbsp;<em>\u017divoga \u0107emo ga spaliti na tvoje o\u010di!<\/em>&nbsp;povika narod.<\/p>\n\n\n\n<p>Pristupiv\u0161i k odru umrloga, Simon stade \u010diniti svoje \u010dini, i sadejstvom \u0111avola koji mu pomagahu u\u010dini to da mrtvac pokrenu svoju glavu. I narod odmah stade vikati da je mladi\u0107 \u017eiv, da je vaskrsao. A svetog Petra htedo\u0161e tog \u010dasa da dohvate i odvedu da spale. No apostol dade rukom znak, mole\u0107i ih da se sti\u0161aju. I kad se narod uti\u0161a, on re\u010de: Ako je mladi\u0107 zaista \u017eiv, onda neka ustane, i neka govori, i neka hoda. A dok to ne vidite, znajte nasigurno da vas Simon obmanjuje svojim \u010dinima i prividima.<\/p>\n\n\n\n<p>Simon pak dugo ho\u0111a\u0161e oko odra, dozivaju\u0107i demonsku silu, ali bez ikakvog uspeha. I posramiv\u0161i se, on htede da be\u017ei, ali ga narod zadr\u017ea. Me\u0111utim sveti Petar, istinski \u010dudotvorac, koji Tavitu vaskrse i u\u010dini mnoga druga slavna \u010dudesa, stoje\u0107i podalje, podi\u017ee k nebu o\u010di i ruke, i molja\u0161e se govore\u0107i:&nbsp;<em>Gospode Isuse Hriste, Ti si nam naredio da Tvojim imenom vaskrsavamo mrtve. Stoga Te molim: o\u017eivi ovog mladi\u0107a, da bi ovi ljudi poznali da si Ti istiniti Bog i da nema drugog osim Tebe, koji \u017eivi\u0161 i caruje\u0161 sa Ocem i Svetim Duhom vavek. Amin.<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Pomoliv\u0161i se tako, sveti Petar viknu k mrtvacu:&nbsp;<em>Mladi\u0107u, ustani! vaskrsava te i isceljuje Gospod moj Isus Hristos.<\/em>&nbsp;&#8211; I odmah mrtvac otvori o\u010di svoje, ustade i stade govoriti i hodati.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo Egezipovo kazivanje dopunjuje Markel Rimljanin, koji prvo be\u0161e u\u010denik Simona maga, pa potom ga sveti apostol Petar prosveti svetom verom i svetim kr\u0161tenjem. U svojoj poslanici svetim mu\u010denicima Nerionu i Arhiliju pi\u0161u\u0107i o ovom \u010dudu Markel dodaje i ovo: Vaskrsli mladi\u0107, pripav\u0161i k nogama Petrovim, klica\u0161e:&nbsp;<em>&#8220;<\/em><em>Ja videh Gospoda Isusa gde nare\u0111uje an\u0111elima da me radi molitve tvoje vrate<\/em><em>&nbsp;mojoj udovuju\u0107oj materi&#8221;<\/em>. -Tada sav narod stade vikati:&nbsp;<em>&#8220;Jedan je Bog, i to Bog koga Petar propoveda!&#8221;<\/em>&nbsp;&#8211; A Simon mag, \u0111avolskim \u010dinima svojim dav\u0161i svojoj glavi izgled pasje glave, na\u017ee be\u017eati; me\u0111utim narod ga uhvati, i jedni ho\u0107ahu da ga kamenjem zaspu, a drugi da ga sa\u017eegu. No sveti Petar im zabrani, govore\u0107i:&nbsp;<em>Gospod na\u0161 i U\u010ditelj nije naredio vra\u0107ati zlo za zlo; pustite ga, neka ide kuda ho\u0107e; dosta je njemu stida i poruge, i saznanja da je njegovo \u010darobnja\u0161tvo bespomo\u0107no i nemo\u0107no.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Po\u0161to bi pu\u0161ten, Simon do\u0111e k meni, kazuje Markel, pretpostavljaju\u0107i da ja ni\u0161ta ne znam o tom \u010dudesnom doga\u0111aju. Pritom Simon \u017eeleznim lancima veza na kapiji moga doma ogromnog psa, i re\u010de mi:<em>&nbsp;Da vidim, da li \u0107e Petar do\u0107i k tebi po svome obi\u010daju.<\/em>&nbsp;&#8211; I kroz kratko vreme sveti Petar do\u0111e kod kapije, odveza psa i re\u010de mu:<em>&nbsp;Idi i ka\u017ei Simonu magu: prestani da \u0111avolskom silom obmanjuje\u0161 ljude, za koje Hristos proli Svoju Krv.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Pas ode i kao \u010dovek govore\u0107i kaza Simonu ono \u0161to mu apostol naredi. \u010cuv\u0161i i videv\u0161i to, veli Markel, ja pohitah u susret svetom Petru i \u010desno ga primih u dom svoj, a Simona maga i onoga psa isterah napolje. Pas pak, ne napadaju\u0107i nikog drugog, jurnu na samog Simona, zgrabi ga zubima i obori na zemlju. Ugledav\u0161i to sa prozora, sveti Petar imenom Hristovim naredi psu da ne povredi Simonu telo. I pas, ne diraju\u0107i magovo telo, pokida mu svo odelo tako da on ostade potpuno nag. Vide\u0107i to, narod vika\u0161e na Simona ismevaju\u0107i ga i grde\u0107i ga, pa ga zajedno sa psom istera\u0161e iz grada. Od takve sramote i stida Simon se celu godinu ne pojavi u Rimu, dok poslednik Klaudija Neron, [Neron carovao od 54. do 68. godine.] zli car, ne \u010du od zlih ljudi pohvale o pokvarenom magu. I prona\u0161av\u0161i Simona, Neron ga silno zavole i sprijatelji se s njim.<\/p>\n\n\n\n<p>Prolog i Veliki Mineji &#8211; \u010ceti govore jo\u0161 i slede\u0107e o Simonu magu. Simon naredi da mu ma\u010dem odseku glavu, obe\u0107avaju\u0107i da \u0107e vaskrsnuti u tre\u0107i dan; i umesto sebe on postavi pod ma\u010d ovna, dav\u0161i mu izgled \u010doveka; i tako ovan bi pose\u010den mesto njega. A sveti Petar, oterav\u0161i sa ovna \u0111avolski privid, obelodani Simonovu la\u017e: i svi vide\u0161e da je glava odse\u010dena ne Simonu nego ovnu.<\/p>\n\n\n\n<p>O kona\u010dnoj pak pobedi svetoga Petra nad Simonom magom, i o magovoj pogibiji, svi slo\u017eno saop\u0161tavaju slede\u0107e. Po\u0161to Simon mag nije mogao ni u \u010demu pobediti svetog apostola Petra, i po\u0161to nije mogao vi\u0161e podnositi stid svoj i sramotu svoju, on obe\u0107a da \u0107e se uzneti na nebo. I sabrav\u0161i sve \u0111avole koji mu slu\u017eahu, Simon sa lovorovim vencem na glavi do\u0111e usred grada Rima, pope se na jednu visoku zgradu, i stade sa vrha te zgrade ljutito govoriti narodu:&nbsp;<em>Po\u0161to vi, o Rimljani! sve do sada ostajete pri svome bezumlju, i ostaviv\u0161i mene sledujete Petru, to i ja ostavljam vas; i vi\u0161e ne\u0107u \u0161tititi grad va\u0161, nego \u0107u narediti an\u0111elima svojim da me na va\u0161e o\u010di uzmu na svoje ruke, i ja \u0107u se uzneti k Ocu svome na nebo, odakle \u0107u velike kazne poslati na vas, zato \u0161to ne poslu\u0161aste re\u010di moje i ne verovaste delima mojim.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Rekav\u0161i to, mag pljesnu rukama i baci se u vazduh; podr\u017eavan \u0111avolima on stade leteti po vazduhu podi\u017eu\u0107i se uvis. A ljudi, veoma zadivljeni, govorahu jedan drugome:<em>&nbsp;&#8220;Ovo je delo Bo\u017eije &#8211; leteti po vazduhu sa telom&#8221;<\/em>. Veliki pak apostol Petar stade se gromko, da svi \u010duju, moliti k Bogu, govore\u0107i:&nbsp;<em>&#8220;Gospode Isuse Hriste Bo\u017ee moj! obelodani prevaru ovoga maga, da ne bi sablaznio ljude koji veruju u Tebe!&#8221;<\/em>&nbsp;Pa potom uzviknu govore\u0107i:&nbsp;<em>&#8220;Vama, o \u0111avoli! nare\u0111ujem imenom Boga mog: ne nosite ga vi\u0161e, nego ga ostavite tamo, gde se on sada nalazi u vazduhu!&#8221;<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>I tog trenutka \u0111avoli, pokoravaju\u0107i se apostolovom zapre\u0107enju, ostavi\u0161e Simona u vazduhu, i bedni mag polete nani\u017ee, kao nekada zba\u010deni s neba \u0111avo, i pav\u0161i na zemlju sav se razbi. A prisutni narod videv\u0161i to, dugo klica\u0161e:&nbsp;<em>Veliki je Bog koga Petar propoveda, i zaista nema drugog Boga sem Njega!<\/em>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Svetom Petru se javi an\u0111eo i re\u010de mu: Petre, pribli\u017ei se vreme tvoga odlaska iz ovog \u017eivota. Stoga ti valja i\u0107i u Rim; tamo \u0107e\u0161 podneti krsnu smrt, i dobi\u0107e\u0161 pravednu nagradu od Hrista Gospoda. U dvanaestoj godini Neronove vladavine on doputova u Rim i postavi, kao pomo\u0107nika u crkvenoj upravi, Klimenta za episkopa, ma da se ovaj otkazivao, ne \u017eele\u0107i takav jaram. Ali, usavetovan svetim apostolom, Kliment, kao poslu\u0161an sin, prekloni glavu svoju pod jaram Hristov, i zajedno sa u\u010diteljem svojim i ostalim sve\u0161tenim mu\u017eevima vucija\u0161e kolesnicu re\u010di Bo\u017eje. I mnogi u Rimu visokorodni i znatni ljudi i \u017eene prosve\u0107ivahu se verom i svetim kr\u0161tenjem. U cara pak Nerona behu dve \u017eene, izvanredne lepotice, koje je on voleo vi\u0161e od svih ostalih nalo\u017enica svojih. Primiv\u0161i svetu veru, one re\u0161i\u0161e da \u017eive celomudrenim \u017eivotom i ne htedo\u0161e se pokoriti carevim pohotnim \u017eeljama. A on, najbestidniji i nenasit pohotljivac i bludnik, razgnevi se zbog toga na svu crkvu vernih, naro\u010dito na apostola Petra, vinovnika obra\u0107enja tih \u017eena ka Hristu i celomudrenom \u017eivotu, (opomenu se pritom car i smrti svog ljubljenog prijatelja Simona maga), i stade tra\u017eiti svetog Petra da ga ubije.<\/p>\n\n\n\n<p>Gorespomenuti istori\u010dar Egezip pi\u0161e da kada svetog Petra tra\u017eahu da ubiju, verni ga moli\u0161e da se sakrije i skloni se iz Rima radi koristi mnogih. Sveti apostol nikako ne pristaja\u0161e na to, \u017eele\u0107i bolje da postrada i umre za Hrista; no verni s pla\u010dem moljahu apostola da sa\u010duva svoj \u017eivot, toliko potreban svetoj Crkvi, ugro\u017eenoj talasima opasnosti usred nevernika. Privoljen suzama vascelog slovesnog stada svog, sveti Petar dade obe\u0107anje da \u0107e se udaljiti iz grada i sakriti se. I idu\u0107e no\u0107i, oprostiv\u0161i se sa svima posle saborne molitve, on krenu sam iz grada. I kada be\u0161e kod gradske kapije on ugleda Gospoda Hrista gde prema njemu ide u grad, i pokloniv\u0161i Mu se upita Ga:&nbsp;<em>&#8220;Gospode, kuda ide\u0161?&#8221;<\/em>&nbsp;&#8211;&nbsp;<em>&#8220;Idem u Rim, da ponovo budem raspet&#8221;<\/em>, odgovori mu Gospod.<\/p>\n\n\n\n<p>Pora\u017een, apostol razumede da Gospod Hristos, stradaju\u0107i u slugama Svojim kao u pravim udima Svojim, ho\u0107e da i u njegovom telu postrada u Rimu. Stoga se on povrati k vernima, i bi od vojnika uhva\u0107en na smrt. Sveti Metafrast ka\u017ee da sveti Petar bi uhva\u0107en ne sam nego sa mno\u0161tvom vernih, me\u0111u kojima behu: Kliment, Irodion, Olimp; njih sve mu\u010ditelj osudi na pose\u010denje ma\u010dem, a svetog apostola Petra na raspe\u0107e. Uzev\u0161i osu\u0111ene, vojnici ih izvedo\u0161e na gubili\u0161te; no Klimenta, kao carevog srodnika, oni po\u0161tede\u0161e i pusti\u0161e na slobodu, a Irodiona i Olimpa, koji zajedno sa apostolom Petrom behu do\u0161li u Rim, ubi\u0161e ma\u010dem, i s njima poseko\u0161e i mno\u0161tvo vernih. Sveti pak Petar moli svoje raspinatelje, da ga raspnu glava\u010dke, odaju\u0107i time po\u0161tovanje Gospodu svom, dobrovoljno raspetom na krstu, jer nije \u017eeleo da raspe\u0107em svojim li\u010di na Gospoda, nego da pod nogama Njegovim prekloni glavu svoju. Tako skon\u010da veliki apostol Gospodnji sveti Petar proslaviv\u0161i Boga krsnom smr\u0107u: trpe\u0107i velike bolove od klinaca u rukama i nogama, on predade svoju neporo\u010dnu du\u0161u u ruke Bo\u017eije 29. juna. [Sveti apostol Petar postrada 67. god. posle Ro\u017edestva Hristova u isto vreme sa sv. ap. Pavlom. Sveti Petar bi pogreben na Vatikanskom bre\u017euljku, a sveti Pavle blizu Ostijskog puta nedaleko od Rima. Po predanju Rimske crkve, glave obojice apostola \u010duvahu se u Lateranskom hramu u Rimu; telo pak svetog Petra po\u010diva u Vatikanskom hramu, a svetog Pavla u crkvi njegovog imena na Ostijskom putu izvan grada.] U\u010denik njegov, sveti Kliment, izmoliv\u0161i telo svetog apostola, skide ga sa krsta, pripremi za ukop i, sazvav\u0161i verne i episkope, pogrebe ga \u010desno. Tako isto predado\u0161e \u010desnom pogrebu i tela postradalih sa njim svetih: Irodiona, Olimpa i ostalih vernih, slave\u0107i Hrista Boga, slavljenog sa Ocem i Svetim Duhom. Amin.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u017dITIJE, PODVIZI I STRADANJE SVETOG SLAVNOG I SVEHVALNOG VRHOVNOG APOSTOLA PAVLA<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sveti apostol Pavle, koji se pre apostolstva zvao Savle, [Savle &#8211; jevrejsko ime, zna\u010di: \u017eeljeni, izmoljeni. Pavle je rimsko ime, i zna\u010di: mali. Po mi\u0161ljenju svetih otaca: Zlatousta, Amvrosija, Dimitrija Rostovskog i drugih, Savlu je pri kr\u0161tenju promenjeno ime u Pavle.] be\u0161e po ro\u0111enju Jevrejin, iz plemena Venijaminova. Rodio se u Tarsu kilikijskom od znatnih roditelja koji su najpre \u017eiveli u Rimu, pa se zatim preselili u Tars kilikijski sa po\u010dasnim zvanjem rimskih gra\u0111ana, zbog \u010dega se i Pavle naziva rimskim gra\u0111aninom. On be\u0161e srodnik svetog prvomu\u010denika Stefana, i bi od roditelja poslan u Jerusalim radi izu\u010davanja Mojsijevog zakona. U Jerusalimu on postade u\u010denik slavnog u\u010ditelja Gamalila. Njegov drug po u\u010denju i prijatelj be\u0161e Varnava, koji potom postade apostol Hristov. Savle temeljno izu\u010di ota\u010dki zakon, i postade veliki revnitelj njegov, i stupi u partiju fariseja.<\/p>\n\n\n\n<p>U to vreme u Jerusalimu i u okolnim gradovima i krajevima sveti apostoli \u0161irahu blagove\u0161\u0107e Hristovo. Pri tome oni \u010desto vo\u0111ahu duge prepirke sa farisejima i sadukejima i sa svima knji\u017eevnicima i zakonicima jevrejskim, koji nenavi\u0111ahu i gonjahu propovednike Hristove. Nenavi\u0111a\u0161e svete apostole i Savle, pa \u010dak nije hteo ni da slu\u0161a njihovu propoved o Hristu; a Varnavu koji ve\u0107 be\u0161e apostol Hristov on ismeva\u0161e, i govora\u0161e hule na Gospoda Hrista. Kada pak Jevreji zasipahu kamenjem njegovog srodnika, svetog prvomu\u010denika Stefana, Savle ne samo ne \u017ealja\u0161e \u0161to se nevino proliva krv njegovog ro\u0111aka, nego i odobrava\u0161e ubistvo i \u010duva\u0161e haljine Jevreja koji ubijahu Stefana (DAP 7, 58).<\/p>\n\n\n\n<p>Posle toga, izmoliv\u0161i od prvosve\u0161tenika i stare\u0161ina jevrejskih punomo\u0107ije, Savle silno kinja\u0161e crkvu, jer ula\u017ea\u0161e u ku\u0107e vernih, i vucija\u0161e ljude i \u017eene te predava\u0161e u tamnicu. No ne zadovoljavaju\u0107i se gonjenjem vernih u Jerusalimu, a di\u0161u\u0107i pretnjom i smr\u0107u na u\u010denike Gospodnje, Savle po\u0111e u Damask sa poslanicom prvosve\u0161tenika tamo\u0161njim zbornicama, da i tamo, ako koga na\u0111e od veruju\u0107ih u Hrista, pohvata i ljude i \u017eene, pa svezane dovede u Jerusalim. To bi za carovanja Tiberija. Tiberije &#8211; car rimski, od 14. do 37. godine posle Hrista. Pod njime bio raspet Gospod Hristos.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada Savle na putu ve\u0107 be\u0161e blizu Damaska, odjedanput ga obasja svetlost s neba, i padnuv\u0161i na zemlju on \u010du glas gde mu govori:&nbsp;<em>Savle, Savle, za\u0161to me goni\u0161<\/em><em>?<\/em>&nbsp;&#8211; A on zaprepa\u0161\u0107en upita:&nbsp;<em>Ko si ti, Gospode?<\/em>&nbsp;&#8211; A Gospod re\u010de:&nbsp;<em>Ja sam Isus, koga ti goni\u0161; te\u0161ko ti je protivu bodila pra\u0107ati se.<\/em>&nbsp;&#8211; A on dr\u0161\u0107u\u0107i od straha, upita:&nbsp;<em>Gospode, \u0161ta ho\u0107e\u0161 da \u010dinim?<\/em>&nbsp;&#8211; I Gospod mu re\u010de:&nbsp;<em>Ustani i u\u0111i u grad, pa \u0107e ti se kazati \u0161ta ti treba \u010diniti<\/em>&nbsp;(DAP 9, 3-6). A i vojnici koji i\u0111ahu sa Savlom behu zaprepa\u0161\u0107eni, i stajahu \u010dude\u0107i se, jer \u010dujahu glas koji govora\u0161e Savlu a nikoga ne vi\u0111ahu. A Savle ustade sa zemlje, i otvorenim o\u010dima svojim nikoga ne vi\u0111a\u0161e: jer telesne o\u010di njegove oslepi\u0161e, ali duhovne o\u010di njegove stado\u0161e progledati. Vodioci njegovi uze\u0161e ga za ruku i uvedo\u0161e u Damask. Tu on provede tri dana slep, i ne jede, niti pi, nego se neprestano molja\u0161e (DAP 9, 7-9). U Damasku pak beja\u0161e sveti apostol Ananija; [Ananija bio hri\u0161\u0107anin od Jevreja; potom postavljen za episkopa u Damasku, i skon\u010dao mu\u010deni\u010dki &#8211; zasut kamenjem u Elevteropolju (izme\u0111u Jerusalima i Gaze). Spomen njegov 1. oktobra.] njemu se Gospod javi u vi\u0111enju, i naredi mu da potra\u017ei Savla koji nastava u domu nekog \u010doveka Jude, da mu telesne o\u010di prosveti dodirom, a du\u0161evne &#8211; svetim kr\u0161tenjem. Ananija odgovori:&nbsp;<em>Gospode, ja \u010duh od mnogih za toga \u010doveka kolika zla po\u010dini svetima tvojim&nbsp;<\/em>[U prvo vreme svetima su se nazivali hri\u0161\u0107ani, zbog svog osve\u0107enja Hristom i zbog svog \u010distog i neporo\u010dnog \u017eivota.]&nbsp;<em>u Jerusalimu; i ovde ima vlast od glavara sve\u0161teni\u010dkih da ve\u017ee sve koji prizivaju ime tvoje.<\/em>&nbsp;A Gospod mu re\u010de:&nbsp;<em>Idi bez straha, jer mi je on sasud izabrani da iznese ime moje pred neznabo\u0161ce i careve i sinove Izrailjeve. A ja \u0107u mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje<\/em>&nbsp;(Dap 9, 10-16).<\/p>\n\n\n\n<p>Po nare\u0111enju Gospodnjem sveti Ananije ode i, na\u0161av\u0161i Savla, metnu ruke na njega. I tog \u010dasa otpade od o\u010diju njegovih kao krlju\u0161t, i on odmah progleda, i ustav\u0161i krsti se i ispuni se Duha Svetoga koji ga posveti na apostolsku slu\u017ebu, i promenjeno mu bi ime iz Savla u Pavla. I odmah stade propovedati po zbornicama Isusa, da je On Sin Bo\u017eji. I svi koji slu\u0161ahu divljahu se i govorahu:&nbsp;<em>Nije li ovo onaj \u0161to gonja\u0161e u Jerusalimu one koji spominju ime ovo, i ovde za to do\u0111e da takve svezane vodi glavarima sve\u0161teni\u010dkim?&nbsp;<\/em>&#8211; A Savle se ve\u0107ma silja\u0161e i zbunjiva\u0161e Jevreje koji \u017eive u Damasku, dokazuju\u0107i da Isus i jeste Hristos, tojest obe\u0107ani Mesija. Najzad se Jevreji ispuni\u0161e gneva na njega i dogovori\u0161e se da ga ubiju. I \u010duvahu kapije gradske dan i no\u0107, da im ne bi umakao. A u\u010denici Hristovi, koji behu s Ananijom u Damasku, doznav\u0161i za dogovor Jevreja o ubijanju Pavla, uze\u0161e ga no\u0107u, i spusti\u0161e preko gradskog zida u kotarici (Dap 9, 17-25). Izi\u0161av\u0161i iz Damaska, sveti Pavle se ne uputi odmah u Jerusalim, nego najpre po\u0111e u Arabiju, kao \u0161to sam o tome pi\u0161e u Poslanici Galatima:&nbsp;<em>Ne pitah tela i krvi, niti izi\u0111oh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arabiju, pa se opet vratih u Damask. A posle toga na tri godine izi\u0111oh u Jerusalim da vidim Petra&nbsp;<\/em>(Gal. 1, 16-18). Do\u0161av\u0161i u Jerusalim, sveti Pavle poku\u0161ava\u0161e da se pridru\u017ei u\u010denicima Gospodnjim, ali se oni bojahu njega, ne veruju\u0107i da je i on u\u010denik Gospodnji. A sveti apostol Varnava, videv\u0161i ga i ubediv\u0161i se da se obratio ka Hristu, obradova se i privede ga apostolima, i Pavle im ispri\u010da kako na putu vide Gospoda, i \u0161ta mu Gospod re\u010de, i kako u Damasku smelo propoveda\u0161e ime Isusovo.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Apostol Varnava odvede Pavla u Antiohiju Sirijsku, jer je znao da je Pavle odre\u0111en za apostola neznabo\u0161cima. U Antiohiji oni celu godinu propovedahu Evan\u0111elje i mnogi narod obrati\u0161e ka Hristu, i nazva\u0161e ih hri\u0161\u0107anima (DAP 11, 25-26). Po isteku godine oba sveta apostola, Varnava i Pavle, vrati\u0161e se u Jerusalim i obavesti\u0161e svete apostole \u0161ta blagodat Bo\u017eja u\u010dini u Antiohiji, i time veoma obradova\u0161e Crkvu Hristovu u Jerusalimu. Pored toga oni done\u0161e obilnu milostinju od dobrovoljnih darodavaca iz Antiohije kao pomo\u0107 siroma\u0161noj i ubogoj bratiji u Judeji, po\u0161to u to vreme, za carovanja Klaudija, [Klaudije cezar, naslednik Kaligule, bio na rimskom prestolu od 41. do 54. godine.] be\u0161e velika glad, predskazana svetim Agavom, jednim od sedamdesetorice apostola.<\/p>\n\n\n\n<p>Izi\u0161av iz Jerusalima, Varnava i Pavle opet do\u0111o\u0161e u Antiohiju. Kada oni provedo\u0161e tu neko vreme u postu i molitvama, u slu\u017eenju bo\u017eanstvene Liturgije i u propovedanju re\u010di Bo\u017eje, bi ugodno Svetome Duhu da ih po\u0161alje me\u0111u neznabo\u0161ce na propoved. Duh Sveti re\u010de stare\u0161inama u Antiohijskoj crkvi:&nbsp;<em>&#8220;Odvojte mi Varnavu i Savla na delo na koje ih pozvah&#8221;.<\/em>&nbsp;Tada postiv\u0161i i pomoliv\u0161i se Bogu metnu\u0161e ruke na njih, i otpusti\u0161e ih (DAP 13, 2-3).<\/p>\n\n\n\n<p>Apostol Pavle je mnogo putovao, poznata su nam njegova tri misionarska putovanja. Propovedao je evan\u0111elje, mnogo stradao i mnoga \u010dudesa \u010dinio. Jednom kada je bio u Troadi u prvi dan nedelje, kada se verni sabra\u0161e da lome hleb, tj. na Svetu Evharistiju (Liturgiju, pri\u010de\u0161\u0107e), Pavle, po\u0161to namerava\u0161e da sutradan otputuje, prote\u017ee besedu svoju do pono\u0107i, u sobi u kojoj gorahu mnoge sve\u0107e. Me\u0111u slu\u0161aocima beja\u0161e jedno mom\u010de, po imenu Evtih; on se\u0111a\u0161e na prozoru, i nadvladan tvrdim snom oma\u010de se i pade dole s tre\u0107ega sprata, i digo\u0161e ga mrtva. A sveti Pavle si\u0161av\u0161i pade na nj, i zagrliv\u0161i ga re\u010de:&nbsp;<em>&#8220;Ne grajite, jer je du\u0161a njegova u njemu&#8221;<\/em>. I Pavle opet izi\u0111e gore, a dovedo\u0161e i mom\u010de \u017eivo, i ute\u0161i\u0161e se ne malo. I Pavle govora\u0161e jo\u0161 dugo, sve do zore, pa oprostiv\u0161i se sa vernima otputova (DAP 19, 23-20, 12).<\/p>\n\n\n\n<p>Znao je da \u0107e postradati mu\u010deni\u010dki za ime Hristovo, \u0161to mu je potvrdiio i jedan prorok. Naime, kada je bio u domu svetog apostola Filipa, jednoga od sedmorice \u0111akona. Tu k svetome Pavlu do\u0111e prorok, po imenu Agav, i uzev\u0161i pojas Pavlov sveza svoje ruke i noge, i re\u010de:&nbsp;<em>Tako veli Duh Sveti: \u010doveka kojega je ovaj pojas, ovako \u0107e ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predati ga u ruke neznabo\u017eaca.<\/em>&nbsp;&#8211; Kada to \u010du\u0161e bra\u0107a, sa suzama moli\u0161e Pavla da ne ide u Jerusalim. A Pavle im odgovori na to:&nbsp;<em>\u0160ta \u010dinite te pla\u010dete i cepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti ho\u0107u, nego sam gotov i umreti u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.<\/em>&nbsp;&#8211; I umuko\u0161e bra\u0107a, rekav\u0161i:&nbsp;<em>Neka bude volja Bo\u017eja!<\/em>&nbsp;(DAP 21, 1-14).<\/p>\n\n\n\n<p>Posle toga sveti apostol Pavle otputova u Jerusalim sa u\u010denicima svojim, me\u0111u kojima be\u0161e i Trofim Efe\u0161anin, neznabo\u017eac obra\u0107en Hristu. I s ljubavlju bi primljen sveti Pavle od svetog apostola Jakova, brata Gospodnja, i od vascele crkve vernih. U to vreme do\u0111o\u0161e iz Asije [Asija &#8211; tako se nazivale zapadne pokrajine Male Azije: Misija, Lidija, Karija, to jest svo zapadno primorje Sredozemnog Mora, koje je stajalo pod upravom prokonzula.] u Jerusalim na praznik Pedesetnice Jevreji koji behu Pavlovi neprijatelji i svuda izazivahu bune protiv njega. Pavla su zatvorili i dugo je bio li\u0161en slobode. Po\u0161to je tra\u017eio da se izvede pred cezara morao je putovati. Ali Gospod nije ostavljao Pavla.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Pavla i druge neke su\u017enje predali su kapetanu cezareve \u010dete, po imenu Juliju. Ovaj, primiv\u0161i su\u017enje i Pavla, uvede ih u la\u0111u, i otisnu\u0161e se. Plovidba njihova po moru be\u0161e ne bez opasnosti zbog suprotnih vetrova. I kada doplovi\u0161e pod Krit, i do\u0111o\u0161e na mesto zvano Dobro Pristani\u0161te, sveti Pavle, provide\u0107i budu\u0107nost, savetova\u0161e da tu prezime sa la\u0111om. Ali kapetan poslu\u0161a ve\u0107ma krmano\u0161a i gospodara od la\u0111e nego Pavla. Kada oni isplovi\u0161e na pu\u010dinu, dunu suprotan buran vetar, i nastade silna bura, i pade takva magla, da \u010detrnaest dana oni ne vide\u0161e ni sunca danju ni zvezda no\u0107u, niti zna\u0111ahu gde se nalaze, jer ih valovi no\u0161ahu, i oni u o\u010dajanju ne jedo\u0161e svih tih dana i ve\u0107 o\u010dekivahu smrt. Na la\u0111i pak beja\u0161e dvesta sedamdeset i \u0161est du\u0161a. Pavle stav\u0161i usred njih, te\u0161a\u0161e ih, govore\u0107i:&nbsp;<em>&#8220;Treba\u0161e dakle, o ljudi! poslu\u0161ati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i \u0161tete. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer ni jedan od vas ne\u0107e propasti osim la\u0111e. Jer u ovu no\u0107 stade preda me an\u0111eo Boga kojega sam ja i kome slu\u017eim, govore\u0107i: Ne boj se, Pavle! valja ti do\u0107i pred cezara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. Zato, ne bojte se, ljudi; jer verujem Bogu da \u0107e tako biti kao \u0161to bi re\u010deno&#8221;.<\/em>&nbsp;I Pavle molja\u0161e sve da jedu, govore\u0107i: Ne bojte se, jer ni jednome od vas dlaka s glave ne\u0107e spasti. &#8211; I rekav\u0161i to, uze hleb, zablagodari Bogu pred svima, i prelomiv\u0161i stade jesti. Tada se svi ohrabri\u0161e, te i oni jedo\u0161e. A kad se razdani, ugleda\u0161e zemlju, ali ne pozna\u0161e koja je, i okrenu\u0161e la\u0111u ka obali. I kad behu blizu obale nai\u0111o\u0161e na sprud, i la\u0111a se nasu\u010de; kljun se zari i ostade nepomi\u010dan a krma se razbija\u0161e od sile valova. Vojnici pak dogovori\u0161e se da pobiju su\u017enje, da koji ne ispliva i ne ute\u010de. Ali kapetan, \u017eele\u0107i sa\u010duvati Pavla, zabrani njihov dogovor, i zapovedi onima koji znadu plivati da prvi isko\u010de i isplivaju na obalu. Gledaju\u0107i na njih, i drugi stado\u0161e plivati, jedni na daskama a jedni na \u010dem drugom od la\u0111e, te tako svi izi\u0111o\u0161e \u017eivi na zemlju (Dap 27, 1-44).<\/p>\n\n\n\n<p>Tada doznado\u0161e da se ostrvo zove Melit. [Melit &#8211; sada\u0161nja Malta, ostrvo na jugu od Sicilije; na Malti danas postoji predanje o tamo\u0161njem boravku apostola Pavla.] A \u017eitelji toga ostrva, divljaci, ukaza\u0161e im ne malu ljubav, jer nalo\u017ei\u0161e oganj zbog da\u017eda i zime, da bi se pokisli zagrejali. A Pavle, zgrabiv\u0161i gomilu granja, nalo\u017ei na oganj, i izi\u0161av\u0161i zmija od vru\u0107ine sko\u010di mu na ruku. I kad vide\u0161e divljaci zmiju gde visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome:&nbsp;<em>&#8220;Svakako je ovaj \u010dovek ubica, kada ga, spasenog od mora, sud Bo\u017eji ne ostavlja da \u017eivi&#8221;<\/em>. A Pavle otresav\u0161i zmiju u oganj ne bi mu ni\u0161ta zlo. Oni pak o\u010dekivahu da on ote\u010de ili da odjedanput padne mrtav. A kad zadugo \u010deka\u0161e, i vide\u0161e da mu ni\u0161ta zlo ne bi, promeni\u0161e mi\u0161ljenje i govorahu da je on bog (DAP 28, 1-6).<\/p>\n\n\n\n<p>Poglavar tog ostrva Publije primi u svoj dom spasene od mora i tri dana ih prijateljski go\u0161\u0107a\u0161e. U to vreme otac njegov le\u017ea\u0161e od groznice i od srdobolje. Pavle u\u0111e kod njega, pomoli se Gospodu, i metnuv\u0161i ruke svoje na bolesnika isceli ga. Posle ovog doga\u0111aja, dola\u017eahu k svetome Pavlu i drugi koji behu bolesni na tom ostrvu, i isceljivahu se (DAP 28 7-9).<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon tri meseca svi spaseni brodolomci s apostolom otplovi\u0161e odatle i putuju\u0107i kroz razna mesta najzad stigo\u0161e u Rim. I kada bra\u0107a, koji \u017eivljahu u Rimu, doznado\u0161e za Pavlov dolazak, izi\u0111o\u0161e mu u susret \u010dak do Apijevog trga i Tri Kr\u010dme. [Apijev trg &#8211; mali gradi\u0107, oko 60 km. od Rima; Tri Kr\u010dme &#8211; mesta\u0161ce na 15 km. od Rima.] Ugledav\u0161i ih, Pavle se ute\u0161i duhom i uznese blagodarnost Bogu. U Rimu pak kapetan, koji be\u0161e sproveo su\u017enje iz Jerusalima, predade ih vojvodi, a Pavlu dopusti da \u017eivi gde god ho\u0107e s vojnikom koji ga \u010duva\u0161e. I ostade Pavle u Rimu dve godine, i prima\u0161e sve koji mu dola\u017eahu, propovedaju\u0107i carstvo Bo\u017eije i slobodno u\u010de\u0107i o Gospodu na\u0161em Isusu Hristu, i niko mu ne branja\u0161e (DAP 28, 11-31).<\/p>\n\n\n\n<p>Dovde o \u017divotu i trudovima Pavlovim iz knjige &#8220;Dela Apostolska&#8221;, napisane svetim Lukom. O ostalim pak trudovima i stradanjima svojim on sam kazuje u Drugoj Poslanici Korin\u0107anima. (2 Kor. 11, 23-28). Kao \u0161to sveti apostol Pavle izmeri \u0161irinu i du\u017einu zemlje ho\u0111enjem a mora plovljenjem, tako i visinu nebesa poznade na taj na\u010din \u0161to bi uznesen do tre\u0107eg neba. Jer Gospod, te\u0161e\u0107i svoga apostola u mnogonapa\u0107eni\u010dkim trudovima, koje je uzimao na sebe radi svetog imena Njegovog, pokaza mu nebeska blaga, koja oko ne vide, i on \u010du neiskazane re\u010di koje \u010doveku nije slobodno govoriti (sr. 2 Kor. 12, 2-4).<\/p>\n\n\n\n<p>Kako pak ovaj sveti apostol izvr\u0161i ostale podvige i delatnosti \u017eivota svog kazuje crkveni istori\u010dar Jevsevije Pamfil, [Jevsevije Pamfil \u017eiveo od 268 &#8211; 340. godine; bio o\u010devidac mnogih velikih doga\u0111aja svoga vremena.] episkop Kesarije Palestinske. Nakon dve godine su\u017eanjstva u Rimu sveti Pavle bi pu\u0161ten na slobodu kao nevin, i propoveda\u0161e re\u010d Bo\u017eju to u Rimu, to po drugim zapadnim zemljama. A sveti Simeon Metafrast [Skuplja\u010d i sastavlja\u010d \u017eitija svetih; bio sekretar cara Konstantina VII; skon\u010dao oko 940. godine.] pi\u0161e, da se sveti apostol posle rimskog su\u017eanjstva trudio jo\u0161 nekoliko godina u blagove\u0161\u0107u Hristovom: izi\u0161av\u0161i iz Rima, on proputova \u0160paniju, Galiju i svu Italiju, prosve\u0107uju\u0107i neznabo\u0161ce svetlo\u0161\u0107u vere i obra\u0107aju\u0107i ih od idolopokloni\u010dke zablude ka Hristu. Kada se sveti apostol nala\u017ea\u0161e u \u0160paniji, jedna visokorodna i bogata \u017eena, \u010duv\u0161i za apostolovu propoved o Hristu, \u017eelja\u0161e da vidi samog apostola Pavla, i nagovori svoga mu\u017ea Prova da umoli svetog apostola da poseti njihov dom, da bi ga s ljubavlju ugostili. I kada sveti Pavle u\u0111e u dom njihov, ona pogleda u lice njegovo i vide na \u010delu njegovom ispisane zlatnim slovima ove re\u010di: &#8220;Pavle Hristov apostol&#8221;. Ugledav\u0161i to \u0161to niko drugi ne moga\u0161e videti, \u017eena pripade k nogama apostolu sa rado\u0161\u0107u i strahom, ispovedaju\u0107i da je Hristos istiniti Bog, i prose\u0107i sveto kr\u0161tenje. I najpre ona primi kr\u0161tenje; a ime joj be\u0161e Ksantipa; zatim i mu\u017e njen Prov, i sav dom njihov, i gradona\u010delnik Filotej, i mnogi drugi krsti\u0161e se.<\/p>\n\n\n\n<p>Pro\u0161av\u0161i sve te zemlje na Zapadu, i prosvetiv\u0161i ih svetlo\u0161\u0107u svete vere, i providev\u0161i stradalni\u010dki kraj svoj, sveti apostol Pavle se opet vrati u Rim. I odatle on pisa svom u\u010deniku svetom Timoteju, govore\u0107i:&nbsp;<em>Ja se ve\u0107 \u017ertvujem, i vreme moga odlaska nasta. Dobar rat ratovah, trku svr\u0161ih, veru odr\u017eah. Dalje dakle meni je pripravljen venac pravde, koji \u0107e mi dati Gospod u dan onaj<\/em>&nbsp;(2 Tm. 4, 6-8).<\/p>\n\n\n\n<p>Odnosno vremena mu\u010deni\u010dke kon\u010dine svetog apostola Pavla crkveni istori\u010dari se ne sla\u017eu. Nikifor Kalist [Gr\u010dki crkveni istori\u010dar; naro\u010dito je va\u017ena njegova &#8220;Crkvena Istorija&#8221; u 23 knjige, od kojih su do danas do\u0161le prvih 18, a od ostalih samo odlomci; skon\u010dao 1350. godine.] u drugoj knjizi svoje Crkvene Istorije, u 36. glavi, pi\u0161e da je sveti Pavle postradao jedne iste godine i u jedan isti dan sa svetim apostolom Petrom, zbog Simona maga, zato \u0161to je pomogao Petru da pobedi Simona maga. Drugi pak ka\u017eu da je Pavle postradao nakon godinu dana od smrti apostola Petra, i to u isti dan &#8211; 29. juna. A povod tome bilo je to, \u0161to je apostol Pavle u svojoj propovedi Evan\u0111elja Hristova preporu\u010divao devojkama i \u017eenama \u010dist celomudren \u017eivot. Uostalom, me\u0111u ovim kazivanjima nema velikog neslaganja: jer se u \u017ditiju svetoga Petra, od Simeona Metafrasta, veli da sveti Petar postrada ne odmah posle pogibije Simona maga nego nakon nekoliko godina, i to povodom dveju omiljenih nalo\u017enica Neronovih, koje apostol Petar be\u0161e obratio Hristu i nau\u010dio ih celomudrenom \u017eivotu. A po\u0161to je i sveti Pavle u to isto vreme, kada i sveti Petar, \u017eiveo u Rimu i okolnim pokrajinama, to je lako moglo biti i jedno i drugo, tojest: sveti Pavle je pomagao svetome Petru protivu Simona maga za vreme svog prvog boravka u Rimu, i do\u0161av\u0161i po drugi put u Rim, opet sa svetim Petrom jednodu\u0161no slu\u017eio spasenju ljudi, upu\u0107uju\u0107i i ljude i \u017eene na celomudreni \u017eivot u \u010distoti. Na taj na\u010din sveti apostoli razjari\u0161e neznabo\u017enog i razvratnog cara Nerona, koji, osudiv\u0161i obojicu na smrt, Petra kao inostranca kazni raspe\u0107em, a Pavla kao rimskog gra\u0111anina, koga je nemogu\u0107e bilo predati sramnoj smrti, kazni pose\u010denjem ma\u010dem, i to ako ne jedne iste godine, ono u jedan isti dan. Kada \u010desna glava Pavlova bi odse\u010dena, iz rane iste\u010de krv sa mlekom. A verni uze\u0161e sveto telo njegovo i polo\u017ei\u0161e u jednom mestu sa svetim Petrom.<\/p>\n\n\n\n<p>Tako skon\u010da izabrani sasud Hristov, u\u010ditelj naroda, vaseljenski propovednik, o\u010devidac nebeskih visina i rajskih milina, gledanje i udivljenje an\u0111ela i ljudi, veliki podvi\u017enik i stradalnik, koji rane Gospoda svog na telu svom pretrpe, &#8211; sveti vrhovni apostol Pavle; i bi po drugi put, sada bez tela, uznesen do tre\u0107ega neba i predstade Troji\u010dnoj Svetlosti, zajedno sa svojim prijateljem i satrudnikom svetim vrhovnim apostolom Petrom, i slave Oca i Sina i Svetoga Duha, Jednoga u Trojici Boga, kome i od nas gre\u0161nih neka je \u010dast, slava, poklonjenje i blagodarnost, sada i uvek i kroza sve vekove. Amin.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Izvod: Justin Popovi\u0107, \u017ditija svetih za jun, Beograd 1996.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>12. Jula po novom kalendaru (29. Juna po starom kalendaru) Sveti apostol Petar.&nbsp;Sin Jonin, brat Andreje prvozvanog, iz plemena Simeonova,&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":83,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[14,15],"class_list":["post-79","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-praznici","tag-petrovdan","tag-sveti-apostoli-petar-i-pavle"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=79"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":93,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79\/revisions\/93"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/83"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=79"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=79"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=79"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}