{"id":56,"date":"2023-06-27T10:09:54","date_gmt":"2023-06-27T10:09:54","guid":{"rendered":"https:\/\/spc-virovitica.com\/?p=56"},"modified":"2023-06-29T07:41:23","modified_gmt":"2023-06-29T07:41:23","slug":"povijest-dijelke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/spc-virovitica.com\/?p=56","title":{"rendered":"Povijest Dijelke"},"content":{"rendered":"\n

Kada se magistralnom cestom od Virovitice prema Terezinom Polju, ili jo\u0161 dalje prema Barcsu, u susjednoj Ma\u0111arskoj zaustavite u Gornjem Bazju te u samom centru skrenete na desno, put \u0107e vas odvesti u Veliko Polje.<\/p>\n\n\n\n

Ako nekog de\u010dka ili djevojku ro\u0111enog u ovom 21. Stolje\u0107u upitate \u2013 sinko a gdje je put za Dijelku, mo\u017eda \u0107e vas \u010dudo gledati pa i re\u0107i: gospodine, mo\u017eda ste zalutali, nema tu nikakve Dijelke!?<\/p>\n\n\n\n

Uvidjet \u0107ete i sami tada da vam je ovo pitanje bolje postaviti kojoj vreme\u0161nijoj osobi, po va\u0161oj procjeni nekom od kojih 60-tak godina, pa \u0107ete u mjesnoj gostionici me\u0111u gostoljubivim mje\u0161tanima dobiti odgovor: tra\u017eite Dijelku? Samo ravno i tamo ste.<\/p>\n\n\n\n

I zaista, ravnim asfaltnim putem kroz uredne obra\u0111ene njive nakon kojih desetak minuta do\u0107i \u0107ete na svoje odredi\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Zapravo ste stigli u naselje koje sada nosi naziv Veliko Polje, a \u010dine ga dva naselja: Dijelka i Ada spojene u jedno, 1992. g. Na sli\u010dan na\u010dina sudbina spajanja ili preimenovanja sna\u0161la je i brojna druga naselja nekada\u0161njih op\u0107ina Virovitica i Podravska Slatina.<\/p>\n\n\n\n

Tko jo\u0161, osim mo\u017eda onih starijih, pamti imena: Mitrovica, Obili\u0107evo, Kara\u0111or\u0111evo Majkovac Miljanovi\u0107evo, Bogdanovac, Ov\u010dara, Sokolac, Aleksandrovac, Ciganka, Petrovac\u2026<\/p>\n\n\n\n

A sva ta naselja, sada dodu\u0161e pod nekim drugim imenima, bijahu velika i bogata sela poznata po vrijednim ratarima, a naro\u010dito povrtlarima \u010dija su paprika, paradajz, krastavci ili tikvice bile nadaleko poznati i tra\u017eeni daleko van granica mjesta gdje su proizvedeni, dapa\u010de na cijelom podru\u010dju nekada\u0161nje dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

Bilo kako bilo, ako se ravnamo po onoj da \u201evje\u010dna na tom svijetu samo mijena jest\u201c, izgleda da je ovim prostorima uistinu vje\u010dna samo promjena; mijenjale se dr\u017eave i vladari, tutnjali ratovi, izmjenjivale se gladne i bogate godine, ra\u0111alo i umiralo, a nadasve \u017eivjelo kako se znalo i umjelo po\u010desto samo sa jednim ciljem \u2013 \u017eivjeti da bi se pre\u017eivjelo.<\/p>\n\n\n\n

I zato je danas u eri moderne i super moderne tehnologije, kad i dijete od pet-\u0161est godina, umjesto drvenih bojica i komada obi\u010dnog papira kojim se nekada zamatala svaka teka ili knjiga kako bi se sa\u010duvali za mla\u0111eg brata ili seku, \u010da\u010dka po svom pametnom telefonu, te\u0161ko shvatiti da je nekada davno njihovim didovima i babama vrhunski do\u017eivljaj bio posjet kirvajima, i pro\u0161\u0107enjima, kr\u0161tenjima i svadbama, slavama, seoskim zabavama po mjesnim domovima gdje bi se skupljala mla\u0111arija, svirala \u017eiva glazba. Onda\u0161nji sastavi poput onog Perice Luli\u0107a, bra\u0107e Mlakovi\u0107a i toliko drugih znanih i neznanih bendova bili su pravi hit. Njihov repertoar uklju\u010divao je i valcere i polke, \u010darda\u0161e, pa i pokoji moderni ritam i naravno nezaobilazna kola kojim se obavezno zavr\u0161avala svaka runda i nakon koje bi plesa\u010di onako znojni, ali puna srca, popadali od umora hvataju\u0107i zraka i pokoju bocu hladnog piva ili \u0161pricera.<\/p>\n\n\n\n

A tek seoske svadbe! Zvalo se cijelo selo a dolazilo i mlado i staro; i kom\u0161ije i susjedi jer se nije gledalo je li koji od njih vlaj ili \u0161okac ; znalo se da ti je od rodbine najva\u017eniji kom\u0161ija jer dok ti dozove\u0161 nekog od svog roda da ti pomogne kad se krava teli, ode mast u propast!<\/p>\n\n\n\n

Ponositi u svom siroma\u0161tvu ali plemeniti u du\u0161i pritjecali su u pomo\u0107 jedni drugima kad god je to bilo potrebno od velikih radova u polju do jesenskih berbi, po\u017eara poplava i zla svake vrste, pa i onih osobnih tragedija, smrti i \u017ealovanja u kojima su i bili, kako se ka\u017ee jedni drugima lijek.<\/p>\n\n\n\n

Samo stariji pamte ova nekad te\u0161ka i olovna vremena, a mladi mo\u017eda o njima \u010ditaju iz knjiga, a sad najvi\u0161e s interneta jer Google ipak zna sve!<\/p>\n\n\n\n

Nema vi\u0161e ni prela ni sijela ni zabava a bogme i kirvaji i pro\u0161\u0107enja su gotovo u cijelosti svedeni na \u010distu komercijalu. Poklon nije vi\u0161e sat na navijanje ili kakav zlatni lan\u010di\u0107, nau\u0161nice od kume ili kuma ve\u0107 skupocjeni laptopovi i mobiteli!<\/p>\n\n\n\n

\u201eProlazi se sve osim sje\u0107anja\u201c\u2026 tako nekako idu stihovi jedne davno ispjevane pjesme,<\/p>\n\n\n\n

\u010cini se tako je i sa ljudima ali i sam selima, pa i na\u0161om malom Dijelom koji danas jedva da nakupi kojih stotinjak stanovnika (i to kao dva sela)!<\/p>\n\n\n\n

U starim knjigama stoji zapisano da je naselje Dijelka 1880. brojilo jedva neki 4140 stanovnika, a po nacionalnom sastavu ve\u0107inu su \u010dinili Ma\u0111ari i Nijemci. Nije ni \u010dudo! Ovaj dio Slavonije bio je u sastavu stare K.u K monarhije i stoljetnom ugarskom dominacijom… Ovdje su bile pustare i gazdinstva nepregledne plodne njive kojima su upravljale plemi\u0107ke porodice kao \u0161to su bili Jankovi\u0107i, Peja\u010devi\u0107i, Dra\u0161kovi\u0107i te kako su oni propadali iz ovih ili onih razloga svoj dio dobili su i doju\u010dera\u0161nji najamnici koji su po\u010deli podizati sela i naseljavati ih u namjeri da ovdje ostanu i zasnuju porodice i u miru, kada ih Bog pozove, usnu svoj posljednji san.<\/p>\n\n\n\n

A onda propadne i mo\u0107na Austrija. Sru\u0161i se kao kula od karata ta dr\u017eava koja je bila na glasu po urednosti svoje uprave i strogo\u0107i svojih financa i \u017eandara. Nakon Velikog rata 1914-1918, do\u0111e nova dr\u017eava Kraljevina SHS, kasnije poznatija kao Kraljevina Jugoslavija, a s njom i neki novi gospodari.<\/p>\n\n\n\n

Suksesivno naseljavanje podru\u010dja Slavonije, Baranje Srijema solunskim dobrovoljcima kojima je bilo zajam\u010deno pravo na 8 jutara zemlje, na ovim podru\u010djima zapo\u010dinje 1920.g. o \u010demu \u010ditamo u knjizi Filipa \u0160iljana \u201eIdentitet Srba u Viroviti\u010dko-podravskoj \u017eupaniji\u201c. Tako je u ovoj iznimno vrijednoj kronici jednog prohujalog vremena zapisano da u viroviti\u010dkom kraju naseljavanja traju od 1920. g. i 1930. g. pa i nakon toga, te da je u ovom dijelu slavonske Podravina svoj dom na\u0161o 1108 dobrovoljaca koji su dobili 8391 jutara zemlje.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je iz svih krajeva Srbije, Bosne Banije, Korduna, Like, Hercegovine, Crne Gore. Dalmacije. Nastaju tako i nova pravoslavna naselja, koja uz ona stara jo\u0161 iz 16.st. postaju uto\u010di\u0161te brojnih porodica koji su u ovoj obe\u0107anoj zemlji po\u010deli graditi budu\u0107nost zajedno sa starosjediocima svojim sunarodnjacima, ali i Hrvatima, Ma\u0111arima, \u010cesima i brojim drugim \u0161to nije nikakva rijetkost je za \u010ditavu Slavoniju. Prekaljeni ratnici tako posta\u0161e vrijedni ratari dobri gazde i vrijedni doma\u0107ini koji nisu samo brinuli o svom ovozemaljskom \u017eivotu nego i o svom \u017eivotu za vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n

Vjera im je bila duboko utkana u samo njihovo bi\u0107e, pa nije \u010dudo da podi\u017eu crkve u kojima se slu\u017ei Sveta liturgija, proslavljaju i \u010daste sveci i slave, krste djecu, \u017eeni i udaje, a i ispra\u0107aju pokojni. <\/p>\n\n\n\n

Tako posvuda tako i u Dijelki u kojoj hram posveti\u0161e Svetom Velikomu\u010deniku knezu Lazaru, pa se Vidovdan slavi kao hramovna slava.<\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

Selo je napredovalo pa je rastao broj stanovnika, a onda do\u0111e zlokobna 1941.g.<\/p>\n\n\n\n

O tome Filip \u0160kiljan u \u010dlanku \u201e ORGANIZIRANO MASOVNO PRISILNO ISELJAVANJE SRBA IZ HRVATSKE 1941. GODINE \u201e pi\u0161e:<\/p>\n\n\n\n

\u201eSolunski dobrovoljci suo\u010dili su se s prvim prakti\u010dnim problemima ve\u0107 18. travnja 1941. kada je donesena Odredba o nekretninama tzv. dobrovoljaca. Tom je odredbom Paveli\u0107 proglasio dobrovolja\u010dku zemlju, odnosno zemlju koja je podijeljena solunskim dobrovoljcima nakon Prvog svjetskog rata narodnom imovinom i o\u0161te\u0107enim Srbima nije dao pravo na od\u0161tetu. Zemlju solunskih dobrovoljaca Poglavnik je odlu\u010dio “pokloniti hrvatskim seljacima”, kako stoji u tre\u0107oj to\u010dki ove zakonske odredbe. Time je Paveli\u0107 podijelio Srbe u NDH na dvije skupine: prva skupina su bili Srbi koji su iz Srbije doselili nakon 1900., a drugu su skupinu predstavljali Srbi koji su u NDH bili nastanjeni od prije\u2026. Zakonskom odredbom o nekretninama tzv. dobrovoljaca izvla\u0161tena je 8581 obitelj (4964 u Slavoniji i 3617 u Srijemu) s 42905 osoba koje su bile nastanjene u 94 sela, a raspolagale su s 75001 jutrom zemlje. \u2026 Ve\u0107i broj srpskih naselja u isto\u010dnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu bit ce upravo na temelju toga zakona u lipnju 1941. masovno i nasilno iseljen.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Prvi iseljenici koji su deportirani u Srbiju s podru\u010dja kotara Podravska Slatina bili su seljaci iz sela Ilmin Dvor. Radilo se o solunskim dobrovoljcima koji su na viroviti\u010dko i slatinsko podru\u010dje naseljeni nakon Prvog svjetskog rata. U kotaru Virovitica velik broj solunskih dobrovoljaca iseljen je 28. lipnja 1941, dakle prije posebnih uputa koje su dobili kotarski na\u010delnici o formiranju ureda za iseljavanje u kotarskom sredi\u0161tu.\u201c<\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n

 U fusnotama ove \u0160kiljanove knjige, vrijednog zapisa jednog vremena i jedne epohe stoji zapisano:<\/p>\n\n\n\n

 \u201e<\/em>Deportacije s podru\u010dja kotara Slatina izvr\u0161ene su tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 1941, a kona\u010dna bilanca bila je 4715 iseljenih pravoslavaca s podru\u010dja kotara Podravska Slatina. \u2026… U prve dvije godine rata, 1941. i 1942., iz 40 sela kotara Virovitica u Srbiju je iseljeno 1195 doma\u0107instava sa 6815 \u010dlanova.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n

Progoni, ubijanja i uni\u0161tavanja bili su dio svakodnevice tih ratnih godina – stradao je narod bez obzira na vjeru ili naciju, stradale su i crkve pa tako i ona u Dijelki 1942. g. Po povratku iz progonstva vratili su se na svoja poru\u0161ena ognji\u0161ta i zapo\u010deli novi \u017eivot – ovaj put u novoj dr\u017eavi i novom poretku. Socijalizam, kolektivizam, radni\u010dko samoupravljanje, bratstvo i jedinstvo, nesvrstanost\u2026 sve su to sintagme jednog vremena koje je iza nas, a u kojem se vremenu, re\u0107i \u0107e mnogi, i dobro \u017eivjelo. Ili nam se samo tako \u010dini\u2026 Uglavnom, bio je mir, seljak je onako okretan i \u017eilav, okrenuo mlin na svoju vodu i ni\u0161ta mu nisu mogli ni prisilni otkup niti tjeranje u zadrugu\u2026 A poslije kada do\u0111e samoupravljanje i tr\u017ei\u0161te i kada se sve va\u017enije pla\u0107alo doma\u0107om valutom, njema\u010dkom markom, znao je i on gdje se \u0161to mo\u017ee korisno u\u0161i\u0107ariti i prodati (\u010ditaj: pro\u0161vercati) pa i on po\u010deo gospodski \u017eivjeti, \u0161kolovati djecu, kupovati i graditi vikendice na Jadranu\u2026 <\/p>\n\n\n\n

A onda do\u0111u devedesete\u2026 cijeli svijet se promijenio, sru\u0161en je Berlinski zid, raspao SSSR, pa onda do\u0111e red i na socijalisti\u010dku Jugoslaviju. Stra\u0161an rat, pokolji, uni\u0161tenja \u2013 kataklizma kakvu svijet nije vidio nakon II. Sv. rata. Zareda\u0161e egzodusi, rastanci suze i pla\u010d na svim stranama. Pa mir, vra\u0107anje iz izbjegli\u0161tva kako tko zna i umije, spajanje krhotina, strah, nepovjerenje, tuga, a nadasve sje\u0107anja na neka izgubljena vremena.<\/p>\n\n\n\n

Ali, \u017eivjeti se mora\u2026 Kako se ono ka\u017ee: nije sramota pasti nego je sramota ne ustati\u2026<\/p>\n\n\n\n

Sada su neka nova vremena\u2026 izrasli neki novi klinci (ka\u017eu Z generacija!) ali Dijelka ostaje i \u017eivi u srcima onih koji su njeni suvremenici ili koji se jo\u0161 samo sje\u0107aju kakve su to igranke bile, koliko se izjelo prasaca i janjaca, popilo vina i rakije pod hladovinom drvoreda koji se smjestio uzdu\u017e ceste!<\/p>\n\n\n\n

I kako god da tu\u017eno izgledale oronula i polusru\u0161ena \u0161kola ili nekada\u0161nji dom uz glavnu cestu, ostaje nada da \u0107e netko i nekada smo\u0107i snage di\u0107i iz pepela ono \u0161to mr\u017enja, nebriga ili jednostavno zub vremena uni\u0161ti ili upropasti.<\/p>\n\n\n\n

Treba samo malo hrabrosti, pa i svojevrsnog pozitivnog \u201eludila\u201c re\u0107i: idemo ljudi ! na\u0161i su stari svojim golim rukama podigli, mr\u017enja razorila a ljubav neka ponovno izgradi!<\/p>\n\n\n\n

Tako bija\u0161e i sa crkvom \u010diji se krov crveni \u0161epure\u0107i se nad Dijelkom vidljiv sa svih strana i \u010dije \u0107e zvono ponovno na ovogodi\u0161nji Vidovdan pozvati sve pod svoj krov \u017eeljne Bo\u017eje rije\u010di i ljudikanja i divana sa svima koji dolaze u dobroj vjeri i otvorena srca!<\/p>\n\n\n\n

Dijelko neka ti je sretna krsna slava! <\/p>\n\n\n\n

Autor: Ivan Horvat<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada se magistralnom cestom od Virovitice prema Terezinom Polju, ili jo\u0161 dalje prema Barcsu, u susjednoj Ma\u0111arskoj zaustavite u Gornjem…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":64,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-56","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=56"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":73,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56\/revisions\/73"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/64"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=56"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=56"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/spc-virovitica.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=56"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}